Već u jesen 1963. godine dr. Mamuzić sa dobro uhodanog radnog mjesta u Valjaonici bešavnih cijevi prelazi u Odjel tehničke kontrole. Dobio je zadatak ustrojiti laboratorij za ispitivanje bez razaranja, sukladno kao i u inozemstvu.
Za obavljanje ovih poslova bilo je potrebno više dozvola, kao npr.; za rad sa radioaktivnim izotopima i röntgen uređajima. Zato je uz specijalizaciju u tuzemstvu i inozemstvu položio tečaj za rad s izvorima zračenja pri Saveznoj komisiji za nuklearnu energiju u Vinči.
Jedan iz razloga zaštite okoliša od zračenja bilo je potrebno izgraditi posebni objekt za rad i spremište radioaktivnih izvora. To je i Mamuzić realizirao u blizini Tehničke kontrole, a novo sagrađena zgrada bila je u potpunosti osigurana. Tu je dr. Mamuzić ostao šef laboratorija do 1974. godine.
Za to vrijeme pristupio je uz nabavku radioaktivnih izvora (Ir192, Co60) i röntgen uređaja (Drava 250 kV), nabaviti i dva ultrazvučna aparata (Krautkrämer), te aparate za magnetska ispitivanja i penetratske tekućine. Radi cjelovitosti istraživanja i utvrđivanja kemijskog sastava materijala na terenu uvedena je stiloskopija, čija je primjena kasnije proširena na područje bivše države.
Zahvaljujući samostalnom radu, specijalizacijama u inozemstvu (Francuska, Čehoslovačka) Mamuzić i laboratorij za ispitivanje bez razaranja bili su vodeći na području bivše države. Već 1967. godine održao je tečaj za rad s ultrazvukom i drugim metodama u “Željezari Sisak”, a kasnije više tečajeva u Sisku ili izvan za obuku stručnjaka za rad s ovim, izuzetno važnim metodama ispitivanja. (Zahvaljujući ovim znanjima i ugledu stručnjaka, dr. Mamuzić je čak kasnije imenovan i za člana/predsjednika Povjerenstva 1990. godine za postavljanje spomenika banu Jelačiću).
Iznovice, zbog potrebe radnih zadataka u Institutu za metalurgiju Sisak, Mamuzić 1974. godine prelazi za šefa Odjela za plastičnu preradu. Taj je odjel bio tek u ustrojstvu bez opreme za istraživanja, sa zadatkom da se što prije riješi niz važnih zadataka, a prije svega odredi plastičnost i deformacijski otpor metala i legura namijenjenih za preradu deformacijom pri proizvodnji bešavnih i šavnih cijevi.
Na temelju očevida u najmodernije tehnike i opreme u svijetu za ova istraživanja, Mamuzić je preuzeo akciju za opremanje laboratorija. Uz podršku Samoupravne interesne zajednice za znanost Republike Hrvatske, nabavlja se 1977./1978. godine torzioni plastometar “Adamel Lhombargi” iz Francuske. To je dugo vremena bio jedini uređaj za ispitivanje plastičnosti i deformacijskog otpora meala i legura na području bivše države, te je izvodio i istraživanja za druge institucije kako u tuzemstvu tako i u inozemstvu.
Uz nabavku torzionog plastometra, za dopunu ovih istraživanja Mamuzić je poduzeo i akciju nabavke kidalice. Vlastoručno je izgrađena i laboratorijska vučna klupa. Sva ova oprema podigla je kakvoću istraživanja te je realizirano niz istraživačkih zadataka, diplomskih, magistarskih i doktorskih radova.
Izborom za dekana dr. Mamuzić je ovu opremu prebacio na Metalurški fakultet na Viktorovcu, ustrojivši laboratorij za obradu kovina deformacijom.
Kao novoimenovani dekan predmnijevao je izradbu novih nastavnih planova i programa, sagledavši situaciju na drugim metalurškim fakultetima u inozemstvu. Uputio je opširan dopis Sveučilištu u Zagrebu, “Problematika djelatnosti Metalurškog fakulteta u Sisku”. Mamuzić je želio ojačati studij metalurgije sa studijem materijala. Zato je odmah pokrenuo akciju za smanjivanje broja zavoda, tako da su utemeljena dva Zavoda:
- Zavod za metalurgiju,
- Zavod za materijale. (mikroorganizacija usvojena na 22. sjednici stručnog kolegija 9. ožujka 1992.)
Godine 1995. u Ministarstvu znanosti i tehnologije pokrenuta je inicijativa za novu podjelu znanosti u Republici Hrvatskoj. To je zamišljeno kao osnovno područje znanosti, polje znanosti, grane i ogranci. Ministarstvo znanosti i tehnologije zamolilo je prof. Mamuzića da, više kao stručnjak nego dekan Metalurškog fakulteta, ovu podjelu predloži za struku metalurgije.
Poslije očevida više podjela u svijetu, posebice i poslije konzultacija sa prof. F. Vodopivcem, predloženo je:
- područje:
- tehnička znanost,
- polje:
- metalurgija,
- grana:
- procesna metalurgija,
- mehanička metalurgija,
- fizička metalurgija.
Poslije usvajanja ovoga prijedloga na Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, prof. Mamuzić je odmah pokrenuo akciju za novu makro i mikro organizaciju Metalurškog fakulteta prema podjeli polje metalurgije na tri grane. Pripremio je niz obrazloženja s prednostima novopredložene organizacije, te je poslije jednogodišnje rasprave Fakultetsko vijeće Metalurškog fakulteta usvojilo 1997. godine ovu organizaciju.
- Zavod za procesnu metalurgiju
- Zavod za mehaničku metalurgiju
- Zavod za fizičku metalurgiju
- Katedra za matematiku i informatiku.
Ova se makro i mikro organizacija pokazala stabilnom i važeća je i za akad. godinu 2019./2020.
Posebno je članstvo u Odboru za nastavu i Odboru za znanost koje je dr. Mamuzić proveo još u doba svog mandata dekana, je jednako i sada važeće, kao npr. i praćenje financijskih izvješća za projekte itd. Mada je Metalurški fakultet u Sisku dislociran, posebice je među prvim članicama Sveučilišta u Zagrebu uveo Internet na Fakultet (1996.).