Veliku je pozornost Ilija Mamuzić posvetio popularizaciji metalurške struke. Već 1962. godine upisuje se u Društvo inženjera i tehničara (DIT) “Željezare Sisak”, koje je utemeljeno još 1952. godine.
Budući da je Sekcija metalurga bila ograničena samo u okviru Društva inženjera i tehničara “Željezare Sisak” njegova je težnja bila dignuti ovu sekciju na višu razinu. To je i uspio tako da se Sekcija metalurga izdvojila iz DIT-a “Željezare Sisak”. Ustrojeno je Društvo metalurških, geoloških i rudarskih inženjera i tehničara (DMGRIT) Sisak 1978. godine. Preuzeo je obnašanje funkcije predsjednika Društva. Društvo je odmah učlanjeno u Savez rudarskih, geoloških i metalurških inženjera i tehničara Hrvatske (SRGMITH). Bio je u tri mandata član Upravnog odbora Saveza a 1988. godine je izabran za predsjednika Saveza do 1991. godine.
Društvo metalurških, geoloških i rudarskih inženjera i tehničara (DMGRIT) Sisak bilo je preko SRGMITH također učlanjeno u Savez rudarskih, geoloških i metalurških inženjera i tehničara Jugoslavije (SRGMITJ).
U okviru ovoga Saveza pokazao je niz aktivnosti u svezi organiziranja i vođenja raznih stručnih skupova na razini bivše države. Izabran je za dopredsjednika SRGMITJ 1990. godine, kao i počasnog člana ovoga Saveza.
Neovisno od ratnih uvjeta i položaja Metalurškog fakulteta (svega tri kilometra od crte bojišnice), funkcije dekana koju je obnašao, već je u 1991. godini preuzeo aktivnosti u reorganizaciji Društva metalurških, geoloških i rudarskih inženjera i tehničara (DMGRIT) Sisak. Početkom 1992. godine (6. travnja 1992.) dolazi do transformacije ovoga Društva, te je na državnoj razini ustrojeno Hrvatsko metalurško društvo (HMD) gdje je izabran za predsjednika koju funkciju obnaša i u trenutku pisanja ovog teksta u 2020. godini.
S ovom akcijom odmah je upoznao svjetsku javnost tako da je HMD pozivano na sastanke svjetskih metalurških društava koje su u organizaciji Verein Deutscher Eisenhüttenleute (VDEh) – Njemačka i Institute of Materials – Engleska.
Već u studenom 1992. godine bio je na međunarodnom sastanku VDEh-a, gdje mu je odobreno traženje za organizaciju 1. međunarodnog simpozija “Materijali i metalurgija” u Hrvatskoj za 1993. godinu.
Dalekosežnost njegovih razmišljanja glede ustrojstva Hrvatskog metalurškog društva može se sagledati u svezi sljedećih podataka. Sve Republike su imale u okviru SRGMITJ i svoje Društvo. Opstalo je samo Društvo metalurških inženjera Srbije (po pravnom nasljedstvu, što HMD nije osporavao). Ni jedna Republika nije do sada ustrojila svoje Društvo metalurga, osim Hrvatske.
Povodom obilježavanja pedesetpete obljetnice utemeljenja Hrvatskog metalurškog društva 1952. – 2007. u časopisu Metalurgija 47 (2008) 3, 147-171 objavio je opširan članak o ovoj obljetnici, koje svrstava metalurško društvo u najstarije strukovne udruge u Hrvatskoj. Glede zanimljivosti i za druge struke, članak je pretiskan u Zavarivanju 52 (2009) 1/2, 35-38. i Zavarivanje 52 (2009) 3/4, 127-130. I dalje je objavljivao radove sa ovom temom, posebice članak povodom 65. obljetnice Društva 1952.-2017. godine, Metalurgija 57 (218) 1/2, 3-17.
Mala je vjerojatnost, da bi udruga Hrvatsko metalurško društvo bila ustanovljena i da bi danas pokazivala opseg i kakvoću aktivnosti koje je stavljaju ravno uz bok društvima u većim i bogatim državama Europe, bez velikog osobnog zalaganja ovoga znanstvenika.
Povijest struke metalurgije
Zapaženo mjesto i ulogu Ilija Mamuzića je odigrao u pisanju povijesti svoje struke – metalurgije na razini Hrvatske. Ovu povijest razvitka metalurgije imaju mnoge države, ali nažalost Hrvatska ne. I to je Ilija Mamuzić prvi napravio, te je materijal pod nazivom: ”6000 godina metalurgije na području Hrvatske” tiskan u knjizi “Razvitak i postignuće tehničkih područja u Hrvatskoj” (izdavač Sveučilište u Zagrebu, Zagreb 1994. godine). Obavijestio je i inozemnu javnost sa ovim podatcima (Študijne zvesti Archeologického ústavu SAV 31 (1995) 135-143. Naknadno je ovaj materijal preuređen i objavljen pod nazivom “Hrvatska metalurgija – prošlost, sadašnjost, budućnost” u časopisu “Metalurgija 43 (2004) 1, 3-12, te u Spomen knjizi, stodvadeset peta godišnjica Hrvatskog inženjerskog saveza 1878.-2003. Svi objavljeni dokumenti objedinjeni su u monografiji «Metalurgija, uvijek prosperitet za čovječanstvo», dio «9000 godina u svijetu, a 6000 metalurgije na tlu Hrvatske», str. 277-332, Hrvatsko metalurško društvo, Zagreb, 2012. Na taj način Hrvatska je uključena u svjetske države gdje i metalurgija, kao važna tehnička struka, ima prikaz svoje povijesti.
Opstojnost metalurgije u Hrvatskoj
Neiscrpnu energiju tijekom dugogodišnjeg rada pokazao je zalaganjem za opstojnost i razvitak metalurgije u Hrvatskoj. Napisao je niz članaka, dao više izjava na radio postajama, a i u tiskovinama. Tako se 1988. godine založio za izgradnju nove Valjaonice bešavnih cijevi u Željezari Sisak (“I kompjutori i cijevi”), u novinama Danas 7(1988.) 332, 28-29). Jasno je upozorio na sve teže poslovanje MK Željezara Sisak i mogućnost perspektivnog razvoja u radu: Razmišljanje – Perspektivni razvoj MK Željezara Sisak 1990. godine. Tu je i članak “Tehnološki razvitak u Hrvatskoj: ograničenja i perspektive – primjer metalurgije”, Hrvatsko gospodarstvo, 68 (1995) 42-46, sa znanstveno-stručno-poslovnog skupa Ministarstva znanosti i tehnologije, Brtonigla 1994. Treba istaći i članak “Presporo do strateške odluke” Večernji list, 08. siječnja 1996. Uvijek se jednako zalagao za jaku industriju u Hrvatskoj gdje bi metalurgija imala važno mjesto (vidjeti: “Bez jake industrije Hrvatska nema budućnosti” – Slobodna Dalmacija, 29. srpnja 2002.).
Nažalost, njegovi argumenti da bez jake industrije Hrvatska nema budućnosti, nisu naišli na razumijevanje u političkim i ekonomskim krugovima. Rezultat: smanjenje proizvodnje čelika u Hrvatskoj daleko je veće nego u drugim tranzicijskim zemljama, od preko 500 000 t. do 1990. godine, danas 10 000 t./god.
Dok su razvijene industrijske države restrukturirale svoju metalurgiju do 1983. godine, države u tranziciji do 1999. godine, u Hrvatskoj je metalurgiji ostalo izuzetno teško i složeno stanje: uz zatvaranje više tvrtki, stalne gubitke u preostalim tvrtkama, neuspjelim privatizacijama, ponuđeno je i preseljenje čeličane iz Splita u Sisak. Glede toga Ilija Mamuzić je dao intervju Dnevniku, 10. prosinca 2004. “Spajanje željezara upropastit će Split, a neće spasiti Sisak”.
To su intervjui: Šibenskom listu (Broj 2217 od 1. srpnja 2006.) “Metalurgija je neprofitabilna jedino u Hrvatskoj; Slobodna Dalmacija (24. lipnja 2008) “Svaka treća tona čelika iz Kine; Vjesnik (16. srpnja 2008) “Enormni porast proizvodnje čelika u svijetu” i Slobodna Dalmacija (16. srpnja 2008.) “Slom metalurgije/Država je spiskala milijardu dolara i uništila cijelu industrijsku granu”.
Daljnja razmišljanja o stanju hrvatske metalurgije dao je u intervju časopisu “Inovacije, razvoj, tehnologija – IRT 3000” ožujak 2009. u tekstu – Akademik Ilija Mamuzić prvi čovjek hrvatske metalurgije i predsjednik Hrvatskog metalurškog društva, “55. obljetnica utemeljenja Hrvatskog metalurškog društva”. Jednako tako u Slobodnoj Dalmaciji od 21.6.2009. sudjelovao je izjavom u tekstu: “Krivo je neznanje”.
Treba navesti da je obnašanje svih ovih funkcija, uz veliki broj djelatnosti, uvijek radio dragovoljno, tj. za sve te aktivnosti nikada nije uzeo honorar, a što više nema ni otvoren žiro račun.