Metalurški odjel Tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu osnovan je 1960. godine, a osnivači Odjela u Sisku bili su Željezara Sisak, Rafinerija nafte Sisak i Skupština općine Sisak.
U osnutku studij metalurgije koncipiran je na principu integralne nastave u trajanju od 4 godine gdje su, uglavnom prve nastavne godine (tzv. “opći predmeti” studija) objedinjene u zajednici s Kemijsko-tehnološkim odjelom za naftu Tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Ovakvom koncepcijom postignuta je relativno dobra ekonomičnost studija s obzirom na prostor, opremu i nastavni kadar i dobra kvaliteta studija i studenata.
Na Tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu inicirana je 1975. godine reorganizacija ove ustanove, i ustanovljeno je 6 OOUR-a od kojih samo jedan OOUR-Metalurško inženjerstvo ima sjedište u Sisku.
Posebice valja istaći da je studij metalurgije bio zastupljen s malim brojem stalnog nastavnog osoblja, prvenstveno iz stručnih metalurških kolegija. Nastava na stručnim kolegijima izvodila se je stereotipnim obrazovanjem uz kombiniranje s praktičnim izvođenjem vježbi u pogonima MK “Željezare Sisak”, te u laboratorijima Instituta za metalurgiju Sisak. Na postojećem studiju metalurgije nije postojao ni jedan metalurški praktikum, odnosno odgovarajuća oprema.
S druge strane postojao je Institut za metalurgiju Sisak, koncipiran kao znanstvena ustanova (registriran 13. siječnja 1977.), usmjeren u primijenjena istraživanja Metalurškog kombinata “Željezara Sisak” i šire.
Mada su stručnjaci Instituta za metalurgiju Sisak sudjelovali u nastavi i obrazovanju metalurških kadrova u okviru “Metalurškog inženjerstva” Tehnološkog fakulteta Zagreb, a studenti djelomično koristili laboratorije Instituta za vježbe, ova je povezanost bila više formalna. Na taj način dvije međusobno srodne institucije po djelatnosti razvijali su se odvojeno tako da je na jednoj strani pretežno egzistirala nastava, a na drugoj strani istraživanje.
Glede objedinjavanja obrazovanja i istraživanja u jednu cjelinu uz moto “predavanja ne eks katedra, nego kao rezultat istraživanja”, utemeljen je Koordinacijski odbor (1977. godine) u koji su ušli dva predstavnika Instituta, Ilija Mamuzić, Vladimir Gregorić i dva predstavnika OOUR-a Metalurškog inženjerstva: Anto Markotić i Josip Črnko.
Za predsjednika je određen Ilija Mamuzić, koji je odmah pokrenuo akciju za ustrojstvo nove radne organizacije RO Institut za metalurgiju Sisak, koja bi imala dva OOUR-a: jedan znanstveno-nastavni: “Metalurški fakultet” i drugi: “Tehničko uslužne djelatnosti”, povezano i “Radnu zajednicu”.
Dobio je podršku od Instituta za građevinarstvo Hrvatske, gdje je vođena sukladna akcija na razini Instituta i Građevinskog fakulteta. Neovisno od velikog otpora pojedinaca iz OOUR-a Tehnološkog fakulteta koji su sudjelovali u studiju metalurgije i javnog istupa s potpisima protivljenja, te se nakon mnogih rasprava, OOUR Metalurško inženjerstvo izdvaja iz Tehnološkog fakulteta.
Posebice je trebalo dobiti pravnu suglasnost za ustrojstvo takve znanstveno-nastavne organizacije koja još nikad nije postojala u Hrvatskoj a ni na cijelom teritoriju bivše države.
Opravdanost osnivanja organizacije trebalo je dokazati. Glede toga Mamuzić osobno preuzima brigu, samostalno je napisao “Elaborat o osnivanju znanstveno-nastavne organizacije Institut za metalurgiju”. Elaborat koji je sveobuhvatno prikazao i stanje i analizu obrazovanja, stanje u istraživanju, postignućima metalurgije Hrvatske i svijeta, itd., dobro je prihvaćen na razini Ministarstva i Sveučilišta. Dr. Mamuzić je naknadno glede uspješnosti u ovim zahtjevnim poslovima, određen za predsjednika Komisije za sistematizaciju u novoj instituciji.
Poslije ustrojstva RO Institut za metalurgiju (krajem 1978. godine) obnašao je funkciju prvoga direktora OOUR-a Metalurški fakultet (vršitelj, kasnije svojevoljno odstupio).
Iz dopisa koji je dr. Mamuzić uputio čelništvu SOUR-a M.K. Željezara Sisak od 12. siječnja 1979. godine daje se citat:
“Zahvaljujući intenzivnom radu kroz ove dvije godine OOUR Metalurški fakultet se organizirao. Prošlo je niz referenduma, održano preko tristo evidentiranih sastanaka, doneseno niz normativnih akata, napisano na stotine dopisa, više elaborata i usvojeno niz samoupravnih Sporazuma. OOUR “MF” je priznat kao znanstveno-nastavna organizacija, izvršena je pravna predbilježba, dobiven je žiro račun. Usvojena je sistematizacija sa usklađenom nomenklaturom za stručna zvanja sa “Željezarom Sisak”, sve je normalniji rad u okviru Zavoda, osjeća se već i snažniji utjecaj Znanstveno-nastavnog vijeća i organa upravljanja.
Obzirom da smo bili prisiljeni i na neke kompromise, ima manjih nedostataka, koji će se odstraniti manjim organizacijskim promjenama Statuta.
Kroz ovo vrijeme, a to mogu i mnogi potvrditi zalagao sam se do maksimuma, radeći non-stop, jer su u međuvremenu iskrsli dodatni problemi oko financijskog obračuna sa Tehnološkim fakultetom, a u svezi završnog računa“.
Očigledno je, da je ne samo pri ustrojstvu OOUR-a Metalurškog fakulteta, nego i više na razini Radne organizacije Instituta za metalurgiju Sisak, Mamuzić odigrao glavnu ulogu.
Osobno je napisao sve dopise, elaborate, bio odgovoran za sve odluke.
Nažalost, povodom obilježavanja 40. obljetnice visokoškolske nastave metalurgije (1960. – 2000.) u tiskanoj Monografiji (Sisak, 2000.) str. 17. stoji, citat:
“Organizacija nastave i registraciju proveo je Koordinacijski odbor (doc. dr. sc. J. Črnko, V. Gregorić, prof. dr. sc. A. Markotić i prof. dr. sc. I. Mamuzić)”
Ovaj redoslijed ne odgovara čak ni abecedi, a kamoli stvarno imenovanom Odboru i njihovim zaduženjima, i posebice zvanično imenovanom predsjedniku.
Stupanjem na snagu 1989. godine novog Zakona o poduzećima dolazi do transformacije u okviru SOUR-a MK “Željezara Sisak” i Institut za metalurgiju Sisak postaje Istraživačko razvojni institut. Nažalost, Zakon o poduzećima nije dosljedno pratio Zakon o društvenim djelatnostima, što je počelo predstavljati poteškoće u radu fakulteta. Zato je opet I. Mamuzić bio pozvan da iznovice provede organizaciju Metalurškog fakulteta, ali ovaj puta osobno i bez Koordinacijskog odbora.
Naime, preuzevši 1. listopada 1990. godine funkciju dekana Metalurš kog fakulteta odredio je kao prioritetan zadatak definiranje pravnog statusa Metalurškog fakulteta u Sisku. Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Hrvatske radi rješavanja tog problema predložilo je tri opcije – prvo: konstituiranje potpuno novog fakulteta o čemu se u konačnom stadiju trebao izjasniti i Hrvatski sabor, drugo: objedinjavanje nastave sa srodnim fakultetima u Hrvatskoj i treće: postojeći Istraživačko-razvojni institut “Željezare Sisak” transformirao bi se u novu instituciju, s tim da Metalurški fakultet zadrži status pravnog nasljednika.
Dr. Mamuzić obavio je neophodne konsultacije s brojnim republičkim institucijama, ustrojio je prijedlog unutarnje reorganizacije, a s transformacijom je upoznao i Izvršno vijeće Skupštine općine Sisak. Fond usmjerenog obrazovanja Republike Hrvatske prihvatio je naknadno financiranje predloženog broja ljudi, sisačka “Željezara” je podržala opciju rješavanja statusa Metalurškog fakulteta, a ubrzo je stigao i dopis Tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kojim je podržana samostalnost ove institucije. Usklađeni su akti o unutrašnjoj organizaciji, a dr. Mamuzić kao dekan Fakulteta postao je i inokosnim poslovodnim organom. Sisački Metalurški fakultet je od 1. lipnja 1991. godine počeo funkcionirati kao potpuno samostalni subjekt. Na taj način je Metalurški fakultet, skoro poslije 31 godine postao samostalna znanstveno-nastavna organizacija u okviru Sveučilišta u Zagrebu, kao ravnopravna članica. I u ovoj transformaciji i stvaranju samostalnog Metalurškog fakulteta Mamuzić je osobno odigrao presudnu ulogu, jer je mogao prihvatiti i odabrati i prijedlog Fonda usmjerenog obrazovanja o objedinjavanju/ preseljenju iz Siska nastave srodnom fakultetu u Zagrebu, čemu se oštro usprotivio.
Kao dekan preuzeo je i obnašanje funkcije prvog direktora samostalnog fakulteta, a poslije je obadvije funkcije objedinio u jednu: dekan i inokosni poslovodni organ.
Posebice je potrebno upozoriti na uspješnu organizaciju rada Metalurškog fakulteta u ratnim uvjetima 1991. – 1995.g., kada se crta bojišnice približila Sisku na udaljenost svega nekoliko kilometara. Ovo izvanredno postignuće bio je znak odgovornosti Ilije Mamuzića, kao čelnika Fakulteta od struke i države, i teško je ili nemoguće naći takvu usporedbu u Europi.
Ustrojio je Operativni štab i preuzeo odgovornost predsjednika. Metalurški fakultet je bila jedina školska ustanova na širem području Siska koja je neprekidno radila, mada je data preporuka/zabrana općenito za održavanje nastave na svim razinama Siska i šire okolice. Povodom “Dies academicus” Sveučilišta u Zagrebu i posjeta Metalurškom fakultetu Sisak u “Sveučilišnim novostima” 18. lipnja 1992. godine dano je izvješće uz priznanje Metalurškom fakultetu i gradu Sisku, a tad je dr. Mamuzić opet odigrao najutjecajniju ulogu, preuzevši sve na svoju osobnu odgovornost. Osobno se založio ali i realizirao da Metalurški fakultet školsku 1993./1994. i 1994./1995. besplatno u svojim prostorijama omogući održavanje nastave Odsjeku za predškolski odgoj razrednu nastavu iz Petrinje, Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Želju rektora prof.dr.sc. M. Šunjića da mu se dodjeli spomenica Domovinskog rata, dr. Mamuzić je vezao za dodjelu spomenica svim članovima Operativnog štaba što nije bilo usvojeno.